Dragonera


Zahvaljujući arheološkim istraživanjima (2003. - 2004.) pronađena su dva davno izgubljena bisera koja arheolozi danas zovu Dragonera sjever i Dragonera jug. Dragonera sjever je slabije očuvano zdanje, nastalo početkom 1.stoljeća pr.Kr., a trajalo je do 7. stoljeća kada je nestalo u plamenu. Ovu vilu (villa maritima) s očuvanim dijelom postrojenja za preradu maslina i kasnije dograđenom  zatvorenom peći, uništilo je more, a na ostacima su tijekom 19. i 20. stoljeća sagrađene vapnenice koje su još više devastirale drevne ostatke.


O Dragoneri jug zna se mnogo više. Njenom vlasniku, iako mu je samo ime nepoznato, poznata mu je titula ediladuumvira kolonije Pula. Ranocarska ˝villa maritima˝u vlasništvu ovog rimskog viteza obuhvaćala je čitav zaljev s rezidencijalnom zgradom, pristaništem i proizvodnim dijelom, a njezina izgradnja datira iz razdoblja od 70. do 90. god. pr.Kr. Vila je bila ukrašena mozaicima izuzetne ljepote, od kojih izdvajamo onaj s jedinstvenim prikazom nosoroga.

​​​​​​​Nakon što je požar (4. st) poharao ranocarsku vilu, potpuno je obnovljena. Iz 5. i 6. st. sačuvana je jedina zabilježena rimska kovačnica s talioničkom peći na istočnoj obali Jadrana. Nakon velikog požara tijekom 7. st. žitelji su vjerojatno našli utočište na Velom Brijunu, u utvrđenom naselju Kastrum.


Za područje Dragonere, rimski je senator i perfekt, Cassiodoro, napisao 537. - 538. godine da vile, zbog svoje raskoši i ljepote, izgledaju kao dva bisera.